PRVO SLOVO KULTURE!
ARTEISTOV NATJEČAJ
ZA KRATKU PRIČu
Arteistov natječaj za kratku priču regionalna je platforma za kontinuirano objavljivanje kvalitetne kraće proze. Natječaj je pokrenut u listopadu 2012. godine kao odgovor na sužavanje prostora za književno stvaralaštvo u medijima, sužavanje opsega domaćeg izdavaštva, preorijentaciju izdavača ka komercijalno isplativijoj prozi koja u sve većoj mjeri izuzima domaće autore, a koja se često nedvosmisleno svodi na goli šund, i najvažnije, zbog toga što smo se zarekli da ćemo prkositi neuralgijama sistema koji se zatvara za kvalitetnu novu prozu.
Natječaj je trajno otvoren za pisce koji stvaraju na hrvatskom i srodnim jezicima. Svake subote na portalu Arteist.hr objavljujemo jednu od kratkih priča koje pristižu iz cijele bivše regije, duljine do pet kartica, napisanih na hrvatskom ili prosječnom hrvatskom čitatelju razumljivim jezicima iz regije. Tema je slobodna, a u 2016. godini, na natječaj je prijavljeno 566 priča.
Književnosti, i kulturi uopće, nanesena je velika šteta incestuoznošću odnosa koji su njome dominirali posljednjih dvadesetak godina. Dodjeljivanje nagrada za književnost postala je farsa: tko je god iole upućen u zakulisne veze, može s velikom preciznošću predvidjeti koji će žiri favorizirati koje autore. Stoga u Udruzi Arteist jako držimo do toga da se nezavisni žiri pri izboru pobjedničkih priča vodi ničim doli kvalitetom pristiglih radova.
Nagrada za najbolju priču dobiva na značenju u kontekstu gašenja većine postojećih “većih” nagrada za književno stvaralaštvo, poput nagrade Jutarnjeg lista ili značajnog smanjenja fonda nagrada Večernjeg lista za kratku priču i Tportala za roman. Nagrada se sastoji od novčanog dijela te statue “Prvo slovo kulture”, umjetničkog rada koji potpisuje ugledni i nagrađivani akademski kipar Marin Marinić.
ŠALJITE NAM I DALJE SVOJA MALA
REMEK DJELA !
Jedan autor može poslati neograničen broj priča, no u godišnjem ciklusu objava bit će zastupljen samo jednom pričom.
NEDOSTAJE VAM INSPIRACIJE ?
Pročitajte najčitanije Arteistove kratke priče da se podsjetite kako su dobre.
Ti voliš pse
Kratka priča i dalje živi na našim stranicama. Ovogodišnji Arteistov natječaj donosi osebujnu antijunakinju koja možda vreba i vaše pse ispred dućana.
Dobro, ne baš svi, skoro svi
Prisilno odvodimo Svena svaki dan iza škole poslije nastave. Natjeramo ga da skine hlače i gaće, nagne se nad spomenik palim borcima iz ’41., pa ga udaramo šibom po golom dupetu.
Najgore je biti dobar
Dijete je ugrizlo ženu za bradavicu i ona ga je odgurnula od sebe. Kada je dijete napravilo beznadan izraz lica, žena ga je opet primila u naručje.
Mikroistorije posle noćnih izlazaka
Ustaje još sanjiv, sa troseda. Ne može potpuno da se seti prethodne večeri, mnogo toga mu prolazi kroz glavu. Odlazak u grad, šetanje ulicama, besciljno lutanje…
To je ta pička koja tuče žene
On je popio još, ne znam, dvije rakije pa smo izašli. Pitao me: A jesi sad gladan ili žedan, i ja sam rekao: Ma kurac. Onda je on rekao: Ajmo na ćevape, i ja sam rekao: Ajd.
Ružica Gašperov: Nikad ne reci nikad
Jedva sam čekala da me Canio ubije. Umorna sam. Ne mogu više, a moram.Odradila sam večeras Neddu. Bila sam dobra.
Iva Prolić: Demoni
Marin Marinić: Mi Hrvati Tamo preko žive Slavko, Milena i njihovo troje male djece, Mare, Ane i Josip, jedno drugom do uha.
Dorta Jagić: Marilyn šalje poljubac
Život se često definira u frazama koje su otrcane, ali dokazane. Baš kao neke stare ceste kroz nepoznatu zemlju.Na primjer, ona ne baš maštovita glupost, život je pun iznenađenja.
Irena Šafarik: Pičke od ljudi
“Pričaš previše. Treba te pojebat’ opet da zašutiš?” Možda bi to čak i prihvatila da mi nije vidjela facu kad sam to rekao. Pokrila je sise dekom i zašutila.
Mornar koji je iznevjerio more
Osjetio sam bol, ali i olakšanje, kad je metalna elisa zaparala vodu oceana. U životu postoji samo jedna ljubav, ne postoje dvije ljubavi.
Mango na balkonu
bio je četvrtak, datum je bio dvanaesti, mjesec je bio listopad, a godina je bila 1989.tih je dana je bilo jako teško naći banane u zagrebu. ne, nigdje nije bilo banana.
Poštar
Ja ti se zapravo bojim stopera. Nikad ih ne uzimam u auto kada stopiraju. Samo gledam u drugu stranu i prođem pored njih, kao da i nisu tamo, uz rub ceste.